Udruga ANĐELI

OVAKVE STVARI NAS ZBILJA GANU DO SUZA, VJETAR SU NAM U LEĐA I MOTIVACIJA ZA JOŠ JAČU I USTRAJNIJU BORBU. MLADIĆ JE HTIO OSTATI ANONIMAN, ALI OBJAVLJUEMO NJEGOV MAIL ZA PRIMJER MLADIM LJUDIMA:

„Poštovani,
jednom dok sam još bio u srednjoj školi prijateljica, koja je bila vaša volonterka, dovela me u dječji vrtić Udruge. Iako samo kratkotrajno, to mi se iskustvo duboko urezalo u srce, ali kako mi je zbog školskih obaveza bilo nemoguće dolaziti kroz jutro, a djelatnice su nam rekle da bi im zapravo tada dobro došla pomoć, to je nažalost bio moj prvi i posljednji dolazak u vrtić. Sada par godina nakon, fakultetske su se obaveze posložile tako da imam svaki tjedan slobodan petak. Ne znam jesu li još uvijek potrebni volonteri, hoće li uopće biti “koristi” od mene ako bih dolazio samo par puta mjesečno, a kad obaveze oko rokova i fakulteta zaguste, možda i rjeđe, a i s obzirom na ovu cijelu pandemijsku situaciju ima li smisla, potrebe ili mogućnosti?
U svakom slučaju, s najvećim divljenjem svemu što činite.“